Povijest imanja

Mjesto Polača gdje se nalaze Ražnjevića Dvori ime je dobilo prema palači (lat. palazzio) zbog srednjovjekovne utvrde na brijegu nad mjestom . Danas je to razvijeno selo u srcu Ravnih kotara i sjedište općine.

Ravni kotari je povijesni naziv za zemljopisno ravničarsko područje u sjevernoj Dalmaciji, najvećim dijelom u Zadarskoj i manjim  u Šibensko-kninskoj županiji omeđeno Jadranskim morem, kršnijom i uzvišenijom Bukovicom i rijekom Krkom. Najčešće se određuje kao prostor "od Nina do Skradina". Ovo je najplodniji dio Dalmacije s kraškim poljima i najvišom točkom od svega 305 metara.

Ražnjevića dvori predstavljaju obnovljeno, stoljećima građeno imanje obitelji Ražnjević koje svjedoči o načinu života imućnije seljačke obitelji sela Polača i Ravnih Kotara, čije se ime spominje još davne 1307. godine spomenom Matije Ražnjevića kao pretka današnje obitelji (Statut Lige kotara ninskog) . Danas, preuređeno imanje živi kao difuzni hotel i agroturistički kompleks s posebnim naglaskom na autohtonu ponudu kao i na doživljaj lokalnog.
Imanje je sadašnju formu dobilo gradnjom kroz stoljeća, tako da se na kamenim zidovima vidi nekoliko slojeva dogradnje. Svjedočanstvo je života ljudi Ravnih kotara gdje su se vijekovima sukobljavala Carstva i svjetonazori, no unatoč tomu ljudi su gradili život na temelju poljoprivrede i mješovitih domaćinstava čiji su ukućani usvajali i mnoga druga znanja – graditeljska, obrtnička...

Uz značajne agrarne površine na kojima je tradicija maslinarstva i vinarstva prisutna tisućljećima, uz voćarstvo i povrtlarstvo, ekstenzivno stočarstvo, posebno ovčarstvo ovaj kraj još od vremena Rimskog carstva ima i začajnu prometnu i trgovačku funkciju.

Na prostorima Polače nalaze se arheološki ostaci od pramediteranskih i liburnskih gradina do ostataka utvrđenih gradova dograđivanih za Rimskog carstva – tu su korijeni nastanka srednjovjekovne države Hrvatske sa svjedočanstvima Mletačke republike, Otomanskog carstva do novovjekovlja. Posebnost su područja očuvane etno tradicije i običaji mnogi kao jedistveni upisani u UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine poput Mediteranske kuhinje ili folklornih običaja Nijemog kola i Ojkanja, odnosno suhozidne gradnje kao načina formiranja poljoprivrednih površina.